12 12 2019
srenbs
Home / Intervju / Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a: SRBIJA NE RJEŠAVA PROBLEME, ONA IH SAMO PRODUBLJUJE – ZNAMO.ME

Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a: SRBIJA NE RJEŠAVA PROBLEME, ONA IH SAMO PRODUBLJUJE – ZNAMO.ME

UDIK posts

UDIK po prvi put u Beogradu. Održano prvo historijsko stajanje u glavnom gradu Srbije. Žene u crnom su organizacija koja me načinila aktivistom.Mogu me nazivati kako hoće, ali ja volim Beograd.

Razgovarala: Antonela Brašnjić

Kako su Žene u crnom i Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) najavili, tako se i dogodilo, održano je historijsko akcija dvije nevladine organizacije i to u Beogradu 10. jula 2014. god.. O utiscima, viđenjima i razmišljanjima Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a za znamo.ba kaže:

Akcija „Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici“ je bila planirana još od mjeseca maja 2014. god. između naše dvije organizacije i ona se pokazala vrlo uspješnom u Beogradu.

Zašto ste izabrali Beograd?

Zato što je glavni grad države koja još uvijek nosi se sa problemima iz prošlošti i koja još uvijek ima jaka obilježja nacionalizma, ali i potpore bivšem režimu Slobodanu Miloševiću i drugim osuđenim ratnim zločincima.

Žene u crnom su samo dva dana ranije napadnute u Valjevu..

Istina, to je nešto je bilo nedopustivo. Međutim, Srbija nema političke volje niti moralnog kapaciteta da se suoči sa svim problemima u kojima se nalazi, jer nikada tom pitanju nije pristupljeno odgovorno. S druge strane, svima je odgovarao napad na Žene u crnom, jer one grade drugačiju Srbiju, grade politiku solidarnosti, odgovornsti i politiku sjećanja prema žrtvama koje su ubijene. Srbija ne može da se tako lako suoči sa tim.

UDIK je 09. jula održao mirovnu akciju povodom sjećanja na genocid u Srebrenici ispred sarajevske katedrale

Da, tako je i bilo planirano. Uz sve to, nama je u toj akciji bilo važno podsjetiti na genocid u Srebrenici, te pružiti podršku Ženama u crnom zbog napada u Valjevu. Važno je bilo reći i pokazati da nisu same. Mi smo se i predhodno oglašavali i osuđivali napade na Žene u crnom kada je bio u pitanju poziv na linč od strane Radomira Pučače. Ovoj podršći, na čemu smo im posebno zahvalni, pridružili su se prijatelji i prijateljice iz Fondacije CURE i Sarajevski otvoreni centar. Nakon održane akcije u Sarajevu, mi smo otputovali za Beograd.

Tamo ste održali historijsko stajanje sa Ženama u crnom.

Da, to je bilo historijsko stajanje u 12h ispred Predsjedništva Republike Srbije i u 19:30h na Trgu Republike. Važno nam je tom prilikom bilo naglasiti da i Bosna i Hercegovina učestuje u genocidu, politikom poricanja, jer ni Bosna i Hercegovina do danas nije donijela odluku o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. To nas čini jačim, jer smo u tom momentu bili jaki u zajedničkoj, aktivističkoj poruci iz Beograda. To je i Žene u crnom učinilo jačim, jer nisu same na tom putu. To su prvi put dvije organizacije, jedna iz naše zemlje i druga iz Srbije, da su na jednom mjestu, na takav način imale jedinstven stav i poruku. To znači mnogo. To je historijski datum za sve nas.

Je li bilo problema?

Ljudi koji se bave ljudskim pravima, uvijek imaju problema. Međutim, ovom prilikom bilo je veliko policijsko obezbjeđenje, pa se nije moglo dogoditi da naprave sličan scenario kao iz Valjeva. Dok sam boravio u hotelskoj sobi, policija mi je bila ispred vrata. Čuo sam policajku kako razgovara na telefon i otprilike kaže: „Ma ne znam, opet organizuju neku budalaštinu“. To je taj problem. Vaš štiti policija, ali u istom momentu, ta policija je na strani (neo)fašista.

Vama su i prije Beograda slali poruke, da ne dolazite u Beograd.

Ma da, slali su oni poruke, ali nisu znali da ja neću odustati od svoje odluke. Mogu oni mene nazivati srbomrzcem, ali ja volim Beograd. Tamo su ljudi s kojima sam podijelio mnoge stvari iz svoga života. To je poseban osjećaj. To se ne može opisati.

Da, ali predhodno su jako naglašavali da ste Vi aktivista NVO Žene u crnom…

Pa to je istina. To je organizacija iz koje sam potekao, u kojoj sam postao aktivista. Ja sam ponosan na svoj identitet žena u crnom.

Kako Vam je bio osjećaj u Beogradu dok se održavala stajanja?

Ja volim Beograd. To uvijek ističem. Beograd za mene ima veliku važnost u mome životu. Niko mi taj dan nije mogao pokvariti. Jednostavno, bio sam okružen ljudima koje volim.

Nakon Beograda stigli se sa Ženama u crnom u Srebrenicu?

Tačno. Mi smo po planu kakav smo i imali isplanirali da slijedeći dan zajednički prisustujemo komemoraciji u Srebrenici. To smo i učinili. Sve do graničnog prijelaza sa Bosnom i Hercegovinom imali smo jako policijsko obezbjedjenje. To je žalosno. To nas uči činjenici da su se 90-te u Srbiju još jednom vratile. Srbija zna samo da obezbjedi policiju, ali ne i da pomogne u rješavanju problema u zajednici.

Ovaj post je takođe dostupan u: Latinica Ćirilica