12 12 2019
srenbs
Home / Intervju / EDVIN KANKA ĆUDIĆ: PRVI SMO OBILJEŽILI ZLOČINE NAD SRPSKIM CIVILIMA KAZANA, OLUJE I KRAVICA – OTISAK

EDVIN KANKA ĆUDIĆ: PRVI SMO OBILJEŽILI ZLOČINE NAD SRPSKIM CIVILIMA KAZANA, OLUJE I KRAVICA – OTISAK

Sedam dana nakon obilježavanja 22. godišnjice (5. januar 2015. god.) nad ubijenim srpskim civilima sela Kravice, za otisak.ba govori koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) Edvin Kanka Ćudić

Razgovarao: Ismet HALILOVIĆ

Mi smo bili prvi koji smo se poklonili i odali poštu nakon 22. godine od zločina počinjenog nad srpskim civilima, na Božić 1993. godine, u mjestu Kravice. To nikada niko nije uradio, a trebali su. To je bila naša moralna obaveza.

Kakva je bila reakcija?

U Kravicama smo bili lijepo primljeni.  U Sarajevu je bilo negodovanja ali to uopće više nije važno. Bilo je cenzurisanja od strane pojedinih medija, ali i to je ok. Razumijemo politiku pojedinih medijskih kuća.

Da to ne vodi relativizaciji zločina?

Ne, ne mislimo tako. Mislimo da je svaka žrtva dužna pomena. Mi smo tamo otišli zbog civilnih žrtava a ne zbog vojnika Republike Srpske. Za nas je civilna žrtva važna.

Obilježili ste i zločine nad jamom Kazani u Sarajevu…

Tom prilikom RTRS je pokušao manipulirati svješću građana Republike Srpske. To je bilo nekorektno i zaista poražavajuće, jer i nakon toliko godina još uvijek imamo medije koji su prorežimski orijentirani.

Zločini su Oluji su obilježeni  po prvi put i u Sarajevu i u Zagrebu. 

Da, ali ono što je najvažnije da su oba civilna društva i u Hrvatskoj i u BiH to prepoznali kao ratni zločin. Dok je Hrvatska slavila pobjedu etničkog čišćenja nad Srbima u Hrvatskoj, mi smo tada zajednički pokazali da  je to ipak bio ratni zločin.

Šta primjećujete na tim obilježavanjima?

Da su svi memorijali u okvirima nacionalnih ili vjerskih simbola, te da se na taj način uporno manipulira svješću žrtvama. Međutim, svi zaboravljaju da žrtva nema nacionalnost. Žrtva ostaje žrtva. Ništa manje srpska majka ne plače za svojim djetetom nego što plače bošnjačka.   Živote su izgubili ljudi koji se nisu poznavali, ali ubijeni su zbog onih koji su se itekako dobro poznavali.  Opet, nove generacije kažu da se ne osjećaju odgovornima, jer su bile tek rođene.

Šta to znači?

To što nisu učestovali u tom zločinu, oni se ne osjećaju odgovornim. S druge strane, nikada se nisu ni distancirali o tih zločina, a ako se niste distancirali, onda još uvijek učestujete u negiranju zločina.

Od nedavno postoji kancelarija UDIK-a i u Brčko distriktu BiH?

Da, Skupština je donijela odluku o osnivanju još jedne kancelarije u Bosni i Hercegovini. Poslije Sarajeva, na red je došla i kancelarija u Brčkom. Smatramo,  da je u Brčkom dosta toga ušminkano, a da se suštinski problemi nisu riješili. Civilno društvo u Distriktu je takodjer etnički orijentirano. Možemo raditi sa sve tri strane u budućnosti, jer nas ne zanimaju etničke pripadnosti. S druge  strane, Skupština je imenovala koordinatoricu UDIK-a za kancelariju u Brčkom.

Kažete ušminkano?

Niko ne govori što misli, jer smatraju da će tako biti diskreditovani unutar svoje etničke skupine. S tim u vezi, nikada ne možete razgovarati na jedan otvoren i iskren način, uz uzajamno poštovanje i razumijevanje. Tako, ako osoba A započne priču o nekom zločinu, a osoba B šuti nad tom pričom, to pokazuje da je osoba B svjesna zločina ali se boji izgovoriti je će tako biti diskreditovana od „svoje“ skupine.  S druge strane ako osoba A govori samo o svojim zločinima što je zajednica osobe B počinila, onda nam i to pokazuje da ni osoba A nije izašla iz svojih okvira,iz  svoje etnije. To je zabrinjavajuće.  Eh, upravo to imamo u Brčkom.

Ovaj post je takođe dostupan u: Latinica Ćirilica