UDIK Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na 27. januar, dan kada se obilježava godišnjica oslobođenja koncentracionog logora Aušvic – Birkenau od strane sovjetskih vojnika 1945. godine. Milione ljudi su nacisti i njihovi saradnici širom Evrope, u periodu između 1933. i 1945. godine, progonili, tretirali krajnje neljudski, lišili ih dostojanstva i na kraju ubili.
U povodu godišnjice UDIK predstavlja publikaciju „Sarajevo: Sjećanje na žrtve holokausta“ koja dokumentuje imena palih boraca, građana Sarajeva u NOB-u, poginulih boraca za oslobođenje Sarajeva i žrtava fašističkog terora. Spisak imena je dobijen od lista Oslobođenje koje je tu istu listu objavilo prošle godine kada je u sarajevskoj katedrali održana misa za Bleiburg.
O procesu prikupljanja podataka, u uvodnom dijelu knjige pisala je Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica lista Oslobođenje: „U Memorijalnom kompleksu Spomen-parka na Vracama uklesana su imena boraca Narodnooslobodilačke borbe i civilnih žrtava iz Sarajeva u toku Drugog svjetskog rata. Odbor za izgradnju ovog Spomen-parka prikupio je imena palih boraca, građana Sarajeva u NOB-u, poginulih boraca za oslobođenje Sarajeva i žrtava fašističkog terora: taj dokument smo dobili, podijelili ga i bacili se na posao. Danima je trajalo ispisivanje imena i prezimena žrtava. A njihovi su životi nestajali u trenu.“
U pogovoru knjige hazan sarajevske sinagoge Igor Bencion Kožemjakin je napisao: „Veliki broj imena ljudi uklesanih u zidove Spomen-parka Vraca pripada Sarajlijama Jevrejima koji su ubijeni iz jednog jedinog razloga, što su rođeni kao Jevreji. Oko 80% bosanskohercegovačkih Jevreja je bilo nastanjeno u Sarajevu. Od oko 10.500 Jevreja, koliko ih je prije Drugog svjetskog rata bilo u Sarajevu, oko 9.000 je odvedeno u ustaške i nacističke logore. U Sarajevo se nakon rata vratilo oko 1.500 preživjelih Jevreja. Najveći broj preživjelih su učesnici NOB-a, dok je manji broj slobodu dočekalo u logorima.“
U svom tekstu Kožemjakin ističe važnost pominjanja plementinih ljudi koji su spašavali bosanskohercegovačke Jevreje iz sigurne smrti: „Jad Vašem, Memorijalna ustanova za žrtve i heroje holokausta iz Jerusalima, je 1963. godine ustanovila priznanje „Pravednik među narodima“ kojim odaje počast svima onima koji su rizikovali svoj život tokom holokausta, da bi spasili Jevreje od istrebljenja. Do sada su 53 osobe iz Bosne i Hercegovine, iz svih naroda i konfesija, prepoznate kao Pravednici od strane ove institucije a veliki broj slučajeva spašavanja nikada nije dokumentovan. Neka ovi svijetli primjeri služe kao podsjetnik ljudskog dostojanstva i svetosti života, kao najveće pojedinačne i univerzalne vrijednosti“.
I kao što je Vildana Selimbegović u uvodniku knjige istakla: „Sjećanje na žrtve je naša obaveza. Tekstom, knjigom, cvijetom, pjesmom Bella, Ciao!, kako god, važno je da pamtimo da su nam svojim životima omogućili život dostojan čovjeka.“
