24 11 2017
sritesenbs
Home / Intervju / NAJGORI SISTEM SUOČAVANJA S PROŠLOŠĆU JE BAVLJENJE ISKLJUČIVO SVOJIM ŽRTVAMA

NAJGORI SISTEM SUOČAVANJA S PROŠLOŠĆU JE BAVLJENJE ISKLJUČIVO SVOJIM ŽRTVAMA

Vijesti.ba, 14.4.2017. godine

Razgovarao: Nihad Hebibović

Edvin Ćudić Kanka, osnivač i koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije u razgovoru za Vijesti.ba ističe da ljudi koji se bave ratnim zločinima u Srbiji ili u Hrvatskoj imaju uslovno rečeno privilegiju da dolaze iz zemlje koja je jednonacionalna i oni u tome slučaju mogu dobiti aplauz u Bosni i Hercegovini.

Međutim za nas koji živimo u BiH, mi nemamo tu priliku i ne bi trebali da se bavimo, npr, ako sam ja iz reda bošnjačkog naroda da se samo bavim ratnim zločinima nad Bošnjacima, ili ako sam iz hrvatskog ili srpskog naroda da se bavim samo zločinima nad Hrvatima i Srbima. Po nama, to je najgori sistem suočavanja sa prošlošću jer političkim struktura je najbolje da se mi samo bavimo samo uslovno rečeno svojim žrtvama i na taj način niko neće preispitivati svoju stranu, naglašava on.

VIJESTI.BA: Danas je Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije predstavilo knjigu “Ratni zločini u Trusini”. O kakvoj knjizi je riječ? Ako se ne varam ona je sastavni dio jedne edicije?

ĆUDIĆ: Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije predstavilo je jednu od tri publikacije koje smo do sada predstavili. To su u pitanju dokumenti u ovom slučaju Suda Bosne i Hercegovine koji se odnose na ratne zločine počinjene 1993.godine počinjeni u mjestu Trusina kod Konjica. Ne treba zaboraviti da je na isti dan se dogodio ratni zločin i u Ahmićima od strane pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane. Na taj način mi smo željeli da stavimo trajni zapis svega onoga što se dogodilo a ustvari da ponudimo široj javnosti Bosne i Hercegovine, sud o tome zločinu, odnono nemogućnost zaboravljanja takvog zločina jer morate znati da je Trusina nekako kada su u pitanju zločini u Bosni i Hercegovini dosta zanemarena, odnosno da nema tu mnogo polemike i diskusije što se tiče toga zločina. Kada je riječ o samoj knjizi, moram istaći da to nisu naši komentari. To su dakle skupljeni dokumenti koji se odnose na dvije presude, pošto u vrijeme nastajanja knjige, to jeste u mjesecu januaru, tu se nalaze presude Rasemi Handanović i Edinu Džeki. Ostale tri presude koje je donio Sud Bosne i Hercegovine, u mjesecu januaru, odnosno potvrdio prvostepene presude, ovaj put nisu unešene u knjigu, ali postoji mogućnost da se to uradi u narednom periodu.

VIJESTI.BA: Iz Vašeg udruženja danas je rečeno da ova promocija nije dobila posebno medijsku pažnju. Da li se neko od medija sa tzv hrvatskim prefiskom u BiH zainteresovao za današnju promociju?

ĆUDIĆ: Od medija, kako kažete sa hrvatskim prefiksnom tu je danas samo bila Hrvatska radio televizija. Od medija u BiH sa sjedištem u Mostaru nije bilo nikog.

VIJESTI.BA: Zbog čega? Da li možda zbog toga što jednako tretirate ratne zločine počinjene na svim stranama?

ĆUDIĆ: Ja mislim da to jeste problem. Da je problem u ovom slučaju ako se neko iz Sarajeva bavi ovom temom, jer se u okviru drugih nacionalističkih garnitura takav pristup ne smatra iskrenim. I tu nije problem samo sa ovim slučajem i Trusinom. Mi smo imali ovakav problem i sa mnogim drugim zločinima. U Sarajevu nam se prebacalo da radimo “četničke poslove” a u Republici Sprskoj se to stavljalo pod veliku sumnju, odnosno da li mi imamo pravu želju da i da li smo iskreni. Desilo nam se da nas je RTRS još 2014.godine optužio da mi manipulišemo podacima po pitanju zločina na Kazanima, samo zato što mi u saopštenju nismo htjeli da kažemo koliki je broj ljudi ubijen pošto ne postoje tačni podaci, mi ne želimo da govorimo o brojevima ili o hiljadama ubijenih kako se to tvrdi u Republici Srpskoj.

VIJESTI.BA: Po Vašem mišljenju koliko se na svim stranama manipuliše žrtvama ratnih zločina?

ĆUDIĆ: Kolege koje se bave ratnim zločinima u Srbiji ili u Hrvatskoj imaju tu uslovno rečeno privilegiju da dolaze iz zemlje koja je jednonacionalna i oni u tome slučaju mogu dobiti aplauz u Bosni i Hercegovini. Međutim za nas koji živimo u BiH, mi nemamo tu priliku i ne bi trebali da se bavimo, npr, ako sam ja iz reda bošnjačkog naroda da se samo bavim ratnim zločinima nad Bošnjacima, ili ako sam iz hrvatskog ili srpskog naroda da se bavim samo zločinima nad Hrvatima i Srbima. Po nama, to je najgori sistem suočavanja sa prošlošću jer političkim struktura je najbolje da se mi samo bavimo samo uslovno rečeno svojim žrtvama i na taj način niko neće preispitivati svoju stranu. Rat  nije crno- bijel i jasno je da je na svakoj strani bilo zločina.

Inače kada predstavljamo dokumente kada su u pitanju ratni zločini ne postoji veliki interes javnosti. Možda bi bio veći interes da smo ovo danas prezentirali u Mostaru, ali naše je sjedište u Sarajevu i mi smatramo da je naša odgovornost da govorimo iz Sarajeva i mislimo da na to imamo jednako pravo kao što to ima neko iz Hercegovine da to čini. Imali smo slučajeve opstruisanja pojedinih organizacija u Brčkom zato što smo objavili knjigu o Brčkom koja je tematizirala zločine na svim stranama. Nažalost udruženja nestalih i ubijenih i logoraša na sve tri strane, također posjećuju sve te ratne zločince u zatvorima. To predstavlja problem. Mi ne možemo govoriti da se neka udruženja distanciraju od ratnih zločina ako posjećuju “svoje” ratne zločince.

VIJESTI.BA: Mislite da imamo generalno problem da boračka udruženja rade ono što ne bi trebala?

ĆUDIĆ: Da. Možda ne direktno borci kao borci, ali oni koji vode borce sigurno, zato što se uvijek ide sa tom opcijom i narativom da “naš” nikada nije mogao počiniti zločin, a to je strašno.

VIJESTI.BA: Koliko ovakve knjige i edicije generalno mogu doprinijeti barem pokušaju pomirenja na osnovu relevantnih podataka i činjenica. Već se kazali da vi niste davali svoje interpretacije?

ĆUDIĆ: Mi nismo davali svoje komentare baš iz toga razloga da mi ne bi naštetili ovako bolnoj temi i iz toga razloga, možda sve ovo u ovom trenutku nema značaja ali će doći vrijeme, možda i za pet godina ili deset, pa će ljudi tražiti literaturu da se tačno informišu o tome šta se tačno dogodilo u njegovom mjestu. Knjige koje štampamo su besplatne i uvijek se mogu dobiti besplatno i one se nalaze u bibliotekama i u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu.

VIJESTI.BA: Kakve bi reakcije prizvelo i da li bi Vi kao uduženje bili spremni da publikaciju o ratnim zločinima u Trusini promovirate baš u Konjicu? Da li bi to naišlo na određene otpore?

ĆUDIĆ: Naravano da smo spremni, zašto da ne. Vjerovatno bi naišlo na neke otpore, međutim otpori na tome putu mislim da i nisu loša stvar zato što obično pokazuju da se ulazi u srž problema. Mislim da je to mnogo važnije nego prećutno odobravanje inače nema suočavanja s tim šta se desilo. Prošle godine sam bio u Trusini pa sam to vidio otprilike i mjesto kako izgleda i situacija kakva je. Znate da u samom Konjicu nemate spomenik tim žrtvama zato što su pripadali drugoj vojsci, ali tu su bili i civili u pitanju. Civil nigdje nikome nije bio kriv. Nažalost civila je u ovoj državi najviše stradalo.

Link: http://vijesti.ba/clanak/356190/najgori-sistem-suocavanja-sa-prosloscu-je-bavljenje-iskljucivo-svojim-zrtvama

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *